Duhovnost jedinstva koju je svojevremeno izrazila Chiara Lubich ubrzo je bila prihvaćena kao "zajedništvena" ili bolje "sveopća", usmjerena na jedinstvo, prema "ut omnes unum sint" (Iv 17,21).

Izražena je u dvanaest temeljnih točaka koje su međusobno povezane

Duhovnost jedinstva koju je svojevremeno izrazila Chiara Lubich ubrzo je bila prihvaćena kao "zajedništvena" ili bolje "sveopća", usmjerena na jedinstvo, prema "ut omnes unum sint" (Iv 17,21).

Izražena je u dvanaest temeljnih točaka koje su međusobno povezane:

• Bog Ljubav
• Božja volja
• Riječ
• Brat
• Uzajamna ljubav
• Isus u euharistiji
• Jedinstvo
• Isus Napušteni
• Marija
• Crkva
• Duh Sveti
• Isus među nama

Za Chiaru, duhovnost jedinstva u svakoj od točaka nikada nije samo plan, kao što bi se oblikovao u njezinoj zamisli, razmišljanje ili misao koja bi proizašla iz duhovne teologije. Naprotiv, radi se o duhovnosti koja zahtijeva trenutačan, odlučan i konkretan odgovor, nešto što pokreće život. U čudesnoj povijesti Crkve, bilo kod pojedinaca, svetaca ili zajednica, uvijek je bilo karakteristično da svatko ide prema Bogu kao pojedinac. To ostaje i u duhovnosti jedinstva u smislu da je pojedinačno iskustvo s Bogom i u Bogu jedinstveno i neponovljivo. Ipak, duhovnost koju donosi karizma jedinstva koju je Duh Sveti povjerio Chiari, osim te nužne osobne duhovne iskustva, naglašava zajedničku dimenziju kršćanskog života. To nije apsolutna novost, jer je evanđelje samo po sebi zajedničko. Također u prošlosti su postojala iskustva koja su naglašavala zajednički aspekt hoda prema Bogu, prije svega u onim duhovnostima koje su potaknute onima koji su postavili ljubav za temelj duhovnog života. Dovoljan je primjer svetog Bazilija i njegovih zajednica.

Chiara Lubich donosi “svoju” duhovnost, koja predstavlja izvorni zajednički način hoda prema Bogu: biti jedno u Kristu prema riječima iz Ivanova evanđelja: "Kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, da i oni u nama budu jedno" (Iv 17,21). U Chiari to postaje stil života.

“Zajedničku duhovnost” za naše vrijeme najavili su suvremeni teolozi i naglasio ga Drugi vatikanski crkveni sabor. Kada je Karl Rahner govorio o duhovnosti Crkve u budućnosti, zamislio ju je kao “bratsku zajednicu u kojoj je moguće doživjeti isto temeljno iskustvo Duha. Drugi vatikanski crkveni sabor usmjerio je svoje zanimanje na Crkvu kao Kristovo tijelo i narod, koji je ujedinjen vezom ljubavi Svetog Trojstva.

Ako je crkvena učiteljica, sveta Terezija Avilska, govorila o “unutarnjem dvorcu”, duhovnost jedinstva doprinosi formiranju “vanjskog dvorca” u kojem je Krist prisutan i osvjetljava ga.