U današnjoj dubokoj svjetskoj preobrazbi društva koje postaje višekulturalno i viševjersko, uz pojavu novih fenomena ksenofobije, vjerske nesnošljivosti i straha od sukoba civilizacija, Pokret fokolara se zalaže poticati dijalog među religijama, kako vjerski pluralizam čovječanstva ne bi bio razlog za podjele i ratove, nego doprinos povezivanju ljudskoga roda.

Na razini duhovnosti dijalog se pokazuje osobito plodan. Uvjerenje koje se učvrstilo u ovim desetljećima dijaloga jest da sljedbenici drugih religija očekuju od nas kršćana nadasve konkretno svjedočanstvo ljubavi koju crpimo iz evanđelja. Nije slučajno da je svakoj religiji zajedničko Zlatno pravilo: “Čini drugome što želiš da drugi tebi čini”. Življenjem Zlatnog pravila ostvaruje se ozračje uzajamne ljubavi u kojemu je moguće uspostaviti dijalog. Dijalog zahtijeva poistovjećivanje s drugim, tj. živjeti drugoga. To nije samo stav dobrohotnosti, otvorenosti i poštovanja, nego praksa koja zahtijeva da budemo potpuno prazni od samih sebe kako bismo se poistovjetili s drugim, kako bismo ‘ušli u kožu drugoga’ i shvatili što za njega znači biti musliman, hinduist ili budist.

Učinak takvoga stava je dvostruk. Nama pomaže da se inkulturiramo te tako upoznamo religiju i način izražavanja drugoga, a drugoga priprema na slušanje.
Tako možemo preći na “navještaj s poštovanjem”, kada ćemo zbog iskrenosti prema Bogu i samima sebi, ali i prema bližnjemu, reći kako naša vjera gleda na temu o kojoj se govori, a da time ništa ne namećemo, bez sjene prozelitizma, samo iz ljubavi. Tako se raste u uzajamnom poznavanju.

U današnjoj dubokoj svjetskoj preobrazbi društva koje postaje višekulturalno i viševjersko, uz pojavu novih fenomena ksenofobije, vjerske nesnošljivosti i straha od sukoba civilizacija, Pokret fokolara se zalaže poticati dijalog među religijama, kako vjerski pluralizam čovječanstva ne bi bio razlog za podjele i ratove, nego doprinos povezivanju ljudskoga roda.

Na razini duhovnosti dijalog se pokazuje osobito plodan. Uvjerenje koje se učvrstilo u ovim desetljećima dijaloga jest da sljedbenici drugih religija očekuju od nas kršćana nadasve konkretno svjedočanstvo ljubavi koju crpimo iz evanđelja. Nije slučajno da je svakoj religiji zajedničko Zlatno pravilo: “Čini drugome što želiš da drugi tebi čini”. Življenjem Zlatnog pravila ostvaruje se ozračje uzajamne ljubavi u kojemu je moguće uspostaviti dijalog. Dijalog zahtijeva poistovjećivanje s drugim, tj. živjeti drugoga. To nije samo stav dobrohotnosti, otvorenosti i poštovanja, nego praksa koja zahtijeva da budemo potpuno prazni od samih sebe kako bismo se poistovjetili s drugim, kako bismo ‘ušli u kožu drugoga’ i shvatili što za njega znači biti musliman, hinduist ili budist.

Učinak takvoga stava je dvostruk. Nama pomaže da se inkulturiramo te tako upoznamo religiju i način izražavanja drugoga, a drugoga priprema na slušanje.
Tako možemo preći na “navještaj s poštovanjem”, kada ćemo zbog iskrenosti prema Bogu i samima sebi, ali i prema bližnjemu, reći kako naša vjera gleda na temu o kojoj se govori, a da time ništa ne namećemo, bez sjene prozelitizma, samo iz ljubavi. Tako se raste u uzajamnom poznavanju.

Učinci dijaloga

Učinak dijaloga u takvom duhu jedinstva nije sinkretizam, nego otkriće vlastitih vjerskih korijena, onoga što nas povezuje. To je živo iskustvo bratstva. Njime jača zajedničko zalaganje da budemo tvorci jedinstva i mira, osobito tamo gdje rasno i vjersko nasilje i nesnošljivost nastoje stvarati raskol između društvenih sastavnica. Cvatu i značajna zajednička humanitarna ostvarenja.
Ostvaruje se ono što je zaželio papa Benedikt XVI. i drugi vjerski vođe:
“Ako zajedno uspijemo istrgnuti iz srdaca osjećaj mržnje, usprotiviti se svakom obliku nesnošljiovsti i oprijeti se svakom očitovanju nasilja, zaustavit ćemo val okrutnog fanatizma koji dovodi u opasnost život mnogih ljudi, sprečavajući napredovanje mira u svijetu. Zadatak je težak, ali nije nemoguć. Vjernik zna da, usprkos svojoj krhkosti, može računati na duhovnu snagu molitve” (Benedikt XVI., Köln, susret s muslimanskim zajednicama, 20. kolovoza 2005.)

Važan događaj

Godine 1977. Chiara Lubich se nalazila u Londonu da bi primila nagradu Templeton za napredak vjere. Govorila je o svom iskustvu pred ličnostima raznih religija. Uslijedilo je nepredvidivo i neposredno živo zanimanje ličnosti raznih religija prisutnih u dvorani Guild Hall.
Od tada je međuvjerski dijalog postao jedan od ciljeva Pokreta: “Odmah sam primijetila – kaže Chiara – da sve to ukazuje na preokret koji trebamo učiniti u našem Pokretu. Razumjela sam da se moramo usmjeriti prema osobama drugih religija, puštajući da nam Duh Sveti pokaže što i kako.”
Od 1994. Chiara Lubich je bila jedna od počasnih predsjednika Svjetske konferencije religija za mir (WCRP). Od 1979. predstavnici Pokreta sudjeluju na svjetskim skupštinama WCRP-a i na lokalnim susretima.

Formacija za dijalog

Sjedište stalne škole za međuvjerski dijalog je u gradiću Tagaytay (Manila, Filipine), središtu susreta za širenje duhovnosti u Aziji. Druga škola za dijalog ima sjedište u gradiću Luminosa u SAD. Da bi se potaklo uzajamno upoznavanje, svake se godine ličnostima raznih religija zauzetih za dijalog i mir dodjeljuje “Nagrada Luminosa”.

Proširenost

Zbog opće proširenosti Pokreta, dijalog je danas otvoren sa svim osnovnim religijama svijeta, i to ne samo s pojedinim sljedbenicima ili vjerskim vođama, nego i s vođama i sljedbenicima velikih pokreta, kao što je laički budistički pokret Rissho Kosei-kai koji broji 6 milijuna pripadnika, American Society of Muslims (SAD) s preko 2 milijuna sljedbenika, Swadhyaya Family (Indija) koji obuhvaća 8 milijuna pripadnika, većinom hinduista.
Preko 30 tisuća sljedbenika drugih religija, koliko je to moguće, žive u duhu Pokreta fokolara i zalažu se surađujući u ostvarivanju njegovih ciljeva.

Učinci dijaloga

Učinak dijaloga u takvom duhu jedinstva nije sinkretizam, nego otkriće vlastitih vjerskih korijena, onoga što nas povezuje. To je živo iskustvo bratstva. Njime jača zajedničko zalaganje da budemo tvorci jedinstva i mira, osobito tamo gdje rasno i vjersko nasilje i nesnošljivost nastoje stvarati raskol između društvenih sastavnica. Cvatu i značajna zajednička humanitarna ostvarenja.
Ostvaruje se ono što je zaželio papa Benedikt XVI. i drugi vjerski vođe:
“Ako zajedno uspijemo istrgnuti iz srdaca osjećaj mržnje, usprotiviti se svakom obliku nesnošljiovsti i oprijeti se svakom očitovanju nasilja, zaustavit ćemo val okrutnog fanatizma koji dovodi u opasnost život mnogih ljudi, sprečavajući napredovanje mira u svijetu. Zadatak je težak, ali nije nemoguć. Vjernik zna da, usprkos svojoj krhkosti, može računati na duhovnu snagu molitve” (Benedikt XVI., Köln, susret s muslimanskim zajednicama, 20. kolovoza 2005.)

Važan događaj

Godine 1977. Chiara Lubich se nalazila u Londonu da bi primila nagradu Templeton za napredak vjere. Govorila je o svom iskustvu pred ličnostima raznih religija. Uslijedilo je nepredvidivo i neposredno živo zanimanje ličnosti raznih religija prisutnih u dvorani Guild Hall.
Od tada je međuvjerski dijalog postao jedan od ciljeva Pokreta: “Odmah sam primijetila – kaže Chiara – da sve to ukazuje na preokret koji trebamo učiniti u našem Pokretu. Razumjela sam da se moramo usmjeriti prema osobama drugih religija, puštajući da nam Duh Sveti pokaže što i kako.”
Od 1994. Chiara Lubich je bila jedna od počasnih predsjednika Svjetske konferencije religija za mir (WCRP). Od 1979. predstavnici Pokreta sudjeluju na svjetskim skupštinama WCRP-a i na lokalnim susretima.

Formacija za dijalog

Sjedište stalne škole za međuvjerski dijalog je u gradiću Tagaytay (Manila, Filipine), središtu susreta za širenje duhovnosti u Aziji. Druga škola za dijalog ima sjedište u gradiću Luminosa u SAD. Da bi se potaklo uzajamno upoznavanje, svake se godine ličnostima raznih religija zauzetih za dijalog i mir dodjeljuje “Nagrada Luminosa”.

Proširenost

Zbog opće proširenosti Pokreta, dijalog je danas otvoren sa svim osnovnim religijama svijeta, i to ne samo s pojedinim sljedbenicima ili vjerskim vođama, nego i s vođama i sljedbenicima velikih pokreta, kao što je laički budistički pokret Rissho Kosei-kai koji broji 6 milijuna pripadnika, American Society of Muslims (SAD) s preko 2 milijuna sljedbenika, Swadhyaya Family (Indija) koji obuhvaća 8 milijuna pripadnika, većinom hinduista.
Preko 30 tisuća sljedbenika drugih religija, koliko je to moguće, žive u duhu Pokreta fokolara i zalažu se surađujući u ostvarivanju njegovih ciljeva.