Među kršćanima oživljuje svijest da su pozvani živjeti zapovijed koju Isus naziva svojom i novom: “Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas” i doprinijeti ostvarenju Isusove oporuke “Da svi budu jedno” (usp. Iv 17, 21).

Duhovnost jedinstva, življena u svakodnevici, ruši stoljetne predrasude i dovodi do “dijaloga životom”.
Govoreći pred Ekumenskim vijećem Crkava (CEC), Chiara Lubich je rekla: “Po njemu se mi već osjećamo jednom velikom obitelji: osjećamo da svi mi iz različitih Crkava tvorimo kršćanski narod za koji se zanimaju laici, ali i svećenici, pastori, biskupi – iako još treba dostići puno i vidljivo zajedništvo među našim Crkvama. Taj se dijalog ne suprotstavlja niti izjednačava s tzv. ‘dijalogom na vrhu’ kojeg vode poglavari Crkava. U tom dijalogu kršćani mogu sudjelovati. Taj kršćanski narod je poput kvasca u ekumenskom pokretu. Štoviše, želimo se nadati da ‘dijalog životom’ može doprinijeti jačanju drugih oblika dijaloga kao što su dijalog ljubavi, zajedničkog služenja, molitve i teološki dijalog. I ne samo to, nadamo se da će ekumenski pripravljen narod moći prevladati stalan problem prihvaćanja napretka u službenom teološkom dijalogu.”

Među kršćanima oživljuje svijest da su pozvani živjeti zapovijed koju Isus naziva svojom i novom: “Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas” i doprinijeti ostvarenju Isusove oporuke “Da svi budu jedno” (usp. Iv 17, 21).

Duhovnost jedinstva, življena u svakodnevici, ruši stoljetne predrasude i dovodi do “dijaloga životom”.
Govoreći pred Ekumenskim vijećem Crkava (CEC), Chiara Lubich je rekla: “Po njemu se mi već osjećamo jednom velikom obitelji: osjećamo da svi mi iz različitih Crkava tvorimo kršćanski narod za koji se zanimaju laici, ali i svećenici, pastori, biskupi – iako još treba dostići puno i vidljivo zajedništvo među našim Crkvama. Taj se dijalog ne suprotstavlja niti izjednačava s tzv. ‘dijalogom na vrhu’ kojeg vode poglavari Crkava. U tom dijalogu kršćani mogu sudjelovati. Taj kršćanski narod je poput kvasca u ekumenskom pokretu. Štoviše, želimo se nadati da ‘dijalog životom’ može doprinijeti jačanju drugih oblika dijaloga kao što su dijalog ljubavi, zajedničkog služenja, molitve i teološki dijalog. I ne samo to, nadamo se da će ekumenski pripravljen narod moći prevladati stalan problem prihvaćanja napretka u službenom teološkom dijalogu.”

Centar za ekumenski dijalog

Godine 1961. u Rimu se osniva “Centar Uno” za koordinaciju ekumenskih aktivnosti Pokreta fokolara. Njime sve do svoje smrti 1980. upravlja pionir talijanskog ekumenizma Igino Giordani.
“Centar Uno” usklađuje ekumenske inicijative Pokreta u 182 države, održavajući kontakte sa zaduženima za ovaj dijalog na različitim kontinentima. Od 1962. do danas održano je 57 ekumenskih susreta s ukupno više od 10.000 sudionika raznih Crkava i raznih zemalja, te 15 škola za formaciju.

Povijest dijaloga među Crkvama

U Londonu 1996. Chiara Lubich je prepoznala specifičan doprinos Pokreta fokolara punom i vidljivom zajedništvu među Crkvama: dijalog životom. Duhovnost zajedništva Pokreta fokolara olakšava zajedničko svjedočanstvo i ohrabruje solidarnost i zalaganje kršćana da zajedno žive evanđelje.

Evangelici – luterani

1961. – Ekumenski dijalog Fokolara započinje u Njemačkoj 1961. kada je Chiara Lubich pozvana govoriti o kršćanskom iskustvu na kojem je niknuo Pokret fokolara. Nekoliko evangeličkih pastora ostaju zadivljeni velikim značajem što se pridaje riječi Božjoj u životu Pokreta.
Katolici u evangelicima otkrivaju duboku ljubav za molitvom i evanđeljem. Pastor Pfarrer Hess, odgovoran za Bruderschaft von Gemeinsamen Leben piše o tom susretu: “Za nas evangelike veliko je iznenađenje susresti katolike ispunjene takvom životnom duhovnošću da je moramo nazvati ‘evangeličkom vitalnošću'”.
Slijedi poziv da se ovo iskustvo življenja evanđelja ponese u zajednice, župe i grupe evangelika-luterana. Padaju stoljetne predrasude. Među evangelicima-luteranima i katolicima dolazi do iskrenog bratstva, temeljenog na življenju Riječi.

1962. – Odnosi između Pokreta fokolara i luteranskih zajednica se produbljuju prvim susretom Chiare Lubich s luteranskim biskupom iz Bavarske dr. Hermannom Dietzfelbingerom. Rađa se konstruktivno prijateljstvo. Iste godine u Alexandersbadu se susreće 150 evangelika. Chiara govori o Isusu Raspetom i Napuštenom.
Održava se i prvi godišnji ekumenski susret koje od 1962. Centar Uno priređuje u međunarodnom centru blizu Rima. Sudjeluje 40 evangelika iz Njemačke.
1968. – Otvara se Ekumenski centar života u Ottmaringu
1988. – Grad Augsburg dodjeljuje Nagradu augustinskog mira Chiari Lubich “za njezin zaslužan i uzoran desetljetni rad na jedinstvu Crkve i za svjetske ekumenske aktivnosti Pokreta fokolara čija je utemeljiteljica i predsjednica”.
1992. – 12. i 13. rujna u Berlinu se održava prvi međunarodni susret evangelika-luterana Pokreta fokolara s 1.400 sudionika.
1998. – Ekumensko vijeće Berlina poziva Chiaru Lubich da govori 19. studenoga u Kaiser-Wilhelm-Gedächtnis-Kirche. Nazočno je više od 1.200 kršćana raznih Crkava.
1999. – Nakon obreda potpisivanja Zajedničke izjave o opravdanju, Chiara Lubich u Augsburgu 30. listopada govori pred 1.700 mladih o Bogu Ljubavi, u crkvi sv. Urlicha.
Istoga dana u Ottmaringu se 15 pokreta i zajednica evangeličko-luteranske Crkve sreće s Chiarom Lubich i Andreom Riccardijem iz zajednice sv. Egidija.
2006. – 27. i 28. veljače i 3. svibnja: susreti s pokretima i zajednicama raznih Crkava u ekumenskom centru u Ottmaringu, u svrhu pripreme drugog susreta “Zajedno za Europu”.

Anglikanci

1965. – Nekoliko anglikanskih svećenika sudjeluje na ekumenskom susretu katolika i evangelika-luterana u Rimu u organizaciji Centra Uno. Anglikance na poseban način zanima jedinstvo – središte duhovnosti Pokreta.
1966. – Primas Engleske crkve Michael Ramsey prima u audijenciju Chiaru Lubich u Lambeth Palaceu u Londonu. “Vidim Božju ruku u ovome Djelu”, reći će joj i pozvati je da širi duh Pokreta među anglikancima.
Isti stav imaju i njegovi nasljednici: nadbiskupi Coggan, Runcie, Carey i Williams.
1981. – Primas Robert Runcie, nadbiskup Canterburyja dodjeljuje Chiari Križ reda svetog Augustina iz Canterburyja u znak priznanja za ekumensko djelo u anglikanskoj zajednici.
1986. – U Engleskoj nastaje ekumenski gradić Welwyn Garden City, gdje žive anglikanci i katolici.

Reformirani

Krajem pedesetih godina rađa se duhovno bratstvo s članovima reformiranih Crkava. Najprije u Švicarskoj, a potom u mnogim zemljama – Nizozemskoj, Mađarskoj i na kontinentima – reformirani kršćani dijele duh Pokreta fokolara i osjećaju srodnost s tom duhovnošću u Isusovoj riječi: “Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima” (Mt 18, 20).
1981. – Nastaje ekumenski gradić Baar, u blizinu Züricha u Švicarskoj.
1994. – 10. i 11. rujna u Zürichu se održava prvi međunarodni susret za pripadnike reformiranih Crkava pod naslovom Zajedno. Među 2.250 sudionika iz čitave Europe sudjeluju i predstavnici SAD-a, Japana, Argentine i Afrike.

Pravoslavni

1967. – Carigradski patrijarh Atenagora I. poziva Chiaru u svoje sjedište u Fanar jer želi upoznati Pokret. Posebno ga zadivljuje življena ljubav, kršćanstvo koje je postalo život, ali i značaj koji se pridaje Mariji, najsavršenijoj sljedbenici Kristovoj. Uspostavlja se duboko duhovno razumijevanje i Atenagora ohrabruje širenje duha Pokreta među pravoslavnima. Chiara će u Istanbul još osam puta susresti Atenagoru. Njegov nasljednik, patrijarh Demetrios I., i njegova svetost Bartolomej I. nastavljaju odnose poštovanja i suradnju s Chiarom i Pokretom.
I s drugim patrijarhatima i pravoslavnim Crkvama uspostavlja se suradnja.
Kasnije će se i kršćani starih istočnih pravoslavnih Crkava (Armenska, Koptska, Etiopska, Eritrejska, Sirska i Asirska) zainteresirati za poruku Pokreta.